Dječji satovi

Kakvi dječji satovi su najbolji izbor za prvi dječji sat?

Kakvi dječji satovi su najbolji izbor za prvi dječji sat?

Kad se biraju dječji satovi, a pogotovo po prvi puta – mnogi roditelji su zapeli već na biranju između digitalnog i analognog sata.

Slično kao razlika između automatskih i ručnih automobila, digitalni satovi su lakši za čitanje od analognih satova. Međutim, to ne odbacuje važnost tradicionalnih vještina određivanja vremena. Analogni satovi za djecu odlična su prilika za učenje, pomažući im da svladaju osnovne matematičke pojmove. Kao takav, možda biste trebali razmisliti o tome da se za njihov prvi sat držite analognog, dopuštajući im da savladaju tradicionalno mjerenje vremena prije nego što dobiju digitalni. Prvi dječji satovi ostaju im u memoriji kao posebna uspomena, neka to bude tradicionalno.

Davanje prioriteta značajkama prilagođenim djeci je također jako bitno. Iako se zbog satova mogu osjećati kao odrasli, ipak im je potreban sat koji je dovoljno čvrst da se nosi s aktivnim životnim stilom i znatiželjnim umovima. Broj jedan na vašem popisu značajki prilagođenih djeci trebala bi biti vodootpornost, dječji satovi svakako trebaju biti otporni na vodu. Na taj način pranje ruku, trčanje u prskalice ili prolijevanje pića neće biti razlog za suze kada im sat prestane raditi. Najbolji dječji satovi također imaju podesive trake za satove, savršene za rastuće tijelo. Perivi materijali za remen, poput najlona, ​​još su bolji za borbu protiv neizbježnog nereda. Brojčanici koji se lako čitaju i osvjetljavaju također su dobrodošao bonus jer podržavaju njihovu sve veću vještinu čitanja vremena, dok zabavna grafika i svijetle boje često zaokupljaju maštu mališana.

Znamo da će se čak i najdobronamjernija djeca sigurno susresti s problemima sa satom. Njihovi dječji satovi moraju se nositi bez brige u slučaju da se izgubi ili pokvari – objasnite to svojoj djeci. Ne smiju se brinuti oko njega jer će time biti opterećeni i neće zavoljeti svoj sat niti svjesno s vremenom bez problema naučiti na njega. …

Ženski satovi

Kako su se popravljali muški i ženski satovi nekada

Povijest urarstva mog oca je i povijest ove zemlje – njemu su muški i ženski satovi obilježili život. Prije rata je bio šegrt kod urara. Za vrijeme 2. svjetskog rata otac je radio kao urar, a tad su ga i mobilizirali i poslali na Srijemski front 1945. godine, gdje je također popravljao satove. 

Kad oficiri pokupe satove od poginulih Nijemaca, oni mu donesu te satove i onda on od više satova sastavi jedan. Tako su mnogi muški, ali čak i neki ženski satovi završili kod nas. 

Moj otac je radio i sa jednim Židovom, pa kad bude policijski čas oni pobjegnu iz radionice, sklone se za svaki slučaj pa se vrate. Poslijeratni period je obilježen time što nije bilo dijelova, pa su neki piloti donosili dijelove, tko je kako stigao i umeo. Svi bi se dostupni muški i ženski satovi popravili ukoliko bi se imali dijelovi.

Moj otac je mnogo naučio i od jednog Nijemca, Leonhard Gogla, koji je bio ratni zarobljenik i imao je radnu obavezu do 1955 godine. Čovjek je bio odličan urar i imao je radionicu u Njemačkoj, muški i ženski satovi su njemu bili u maloj prstu. Oni su postali takvi prijatelji da su mu na kraju kupili materijal od tvida, sašili mu odijelo i ispratili ga na stanicu za Njemačku. Poslije me je zvao da dođem kod njih. 

Otac je poslije rata samostalno otvorio radionicu. Za razliku od današnjeg vremena, otac je onda imao mašinu za čišćenje, pincetu, lupu i iskustvo. S tim što su urari ranije ta iskustva prenosili od kolega do kolega. Tad je polaganje zanatsko-urarskog posla bilo složeno. Morali ste da znate da napravite dio, da znate da radite na stroju kako bi se muški i ženski satovi ispravno popravili. Sada malo učite od starijih, a Švicarci stalno traže da idete kod njih da oni objasne kako se to radi. To nije loše, ali nekada to nije nužno. 

Satovi

Stari satovi i njihovi mehanizmi

Kad su stari satovi u pitanju, mehanizmi koje stavljaju su se zaista pokazali kao pristojni i točni, lako se mogu servisirati, i veoma su pouzdani i izdržljivi. S obzirom da se sad mogu nabaviti samo polovni stari satovi, ima onih satova koji nisu bili kod urara 20 ili 30 godina, ali i dan danas rade i to relativno precizno. 

Ja sam takav jedan sat čak i kupio osobno. Iako je kupljen preko Interneta, čim sam ga navio vidio sam da radi. Kad sam ga odnio kod urara, rekao je da nije podmazivan bar 30 godina. To je bila jedna od rijetkih marki zapadne proizvodnje koja se mogla kupiti za relativno mali novac. Tada su isto bili popularni švicarski satovi Nivada, u toj cjenovnoj klasi. Darwil su više forsirali uvoznici, jer čim je nešto na tržištu i financijski dostupno, ljudi će to kupiti. Em zapadno, em jeftino, em može da se lako kupi, mislim da je to trio fantastiko tih faktora. Izdržljiv, pouzdan i elegantan.

Iz današnje perspektive, mehanički satovi su van vremenski. Dugo opstaju, trajni su, i sve dok se redovno i valjano servisiraju, oni će trajati. Mislim da je taj konkretan brend bio pun pogodak i šteta što nije bio popularniji i na zapadu. S druge strane, ne čudi me što je brend propao, budući da je već od 70-tih godina nastupila klasna revolucija u industriji satova. Pojavljuju se kvarcni satovi, to su satovi na baterije, i mnoge ozbiljne firme su ili propale ili su se prebacile na jeftiniju proizvodnju. Ipak kvarcni mehanizam koji je prostiji i jeftiniji, kad se pokvari može doslovce da se baci i da se kupi novi za relativno mali novac. To je upropastilo mnoge proizvođače mehaničkih satova, što one jake ozbiljne, a što one manje poznate koji su se tada borili na tržištu.…

Satovi

Stari satovi i uspomene na njih

Neki stari satovi su još i danas na cijeni, ali uspomene su one koje imaju najveću vrijednost.

Sjećam se svog prvog sata, imao je bijelu podlogu i zlatne detalje, dolazio je u četvrtastoj kutijici tamne boje – crne ili plave boje. To je bila kao kartonska kutijica, u kutijici su bili listovi neki i spužvica ali te papire nisam otvarao i nisam ih gledao, osim toga se ne sjećam vise ničega. 

Sjećam se da je kutija bila plave ili crne boje, tamne je boje bila, bili su unutra neki listovi i spužvica ali nisam otvarao papire te tako ne znam sto je bilo unutra točno.

Stari satovi se tada baš i nisu reklamirali kao što se danas reklamiraju moderni satovi i jedine reklame koje sam ja vidio su bile reklame koje su urari imali kao na posteru i to sam vidio, ali da sam reklamu baš vidio u nekom mediju – to nisam vidio. Po gradu sam viđao natpise, u centru grada u pothodniku, mislim da je bio na slici zlatni sat, ne sjećam se da bi bili natpisi u novinama ili časopisima. 

Kada pričamo o starim uspomenama, razni satovi isplivaju na površinu i sjetimo se raznih satova, svatko vodi svoji priču o Aretti, Omicronu, Raketi. To su satovi koji su vjerojatno bili dostupni našem staležu pa pričamo o njima. Nekada su satovi bili kvalitetni, nisu se kvarili i ljudi su ih dugo nosili. Tako da bi preporučio svaki taj stari sat, kada bi našao negdje lijepi taj sat, ja bi ga sebi kupio da me sjeća na ta vremena.

Nisam čuo nikakve kontroverzne priče kad su stari satovi u pitanju, za te godine kada sam ga ja imao je bilo samo pitanje gdje je kupljen, ali za loše iskustvo nisam baš čuo. Nikada sa niti jedne strane nisam čuo loše priče o starim satovima i sve su to divne uspomene.