Stari satovi i uspomene na njih

Neki stari satovi su još i danas na cijeni, ali uspomene su one koje imaju najveću vrijednost.

Sjećam se svog prvog sata, imao je bijelu podlogu i zlatne detalje, dolazio je u četvrtastoj kutijici tamne boje – crne ili plave boje. To je bila kao kartonska kutijica, u kutijici su bili listovi neki i spužvica ali te papire nisam otvarao i nisam ih gledao, osim toga se ne sjećam vise ničega. 

Sjećam se da je kutija bila plave ili crne boje, tamne je boje bila, bili su unutra neki listovi i spužvica ali nisam otvarao papire te tako ne znam sto je bilo unutra točno.

Stari satovi se tada baš i nisu reklamirali kao što se danas reklamiraju moderni satovi i jedine reklame koje sam ja vidio su bile reklame koje su urari imali kao na posteru i to sam vidio, ali da sam reklamu baš vidio u nekom mediju – to nisam vidio. Po gradu sam viđao natpise, u centru grada u pothodniku, mislim da je bio na slici zlatni sat, ne sjećam se da bi bili natpisi u novinama ili časopisima. 

Kada pričamo o starim uspomenama, razni satovi isplivaju na površinu i sjetimo se raznih satova, svatko vodi svoji priču o Aretti, Omicronu, Raketi. To su satovi koji su vjerojatno bili dostupni našem staležu pa pričamo o njima. Nekada su satovi bili kvalitetni, nisu se kvarili i ljudi su ih dugo nosili. Tako da bi preporučio svaki taj stari sat, kada bi našao negdje lijepi taj sat, ja bi ga sebi kupio da me sjeća na ta vremena.

Nisam čuo nikakve kontroverzne priče kad su stari satovi u pitanju, za te godine kada sam ga ja imao je bilo samo pitanje gdje je kupljen, ali za loše iskustvo nisam baš čuo. Nikada sa niti jedne strane nisam čuo loše priče o starim satovima i sve su to divne uspomene.