Satovi

Stari satovi i njihovi mehanizmi

Kad su stari satovi u pitanju, mehanizmi koje stavljaju su se zaista pokazali kao pristojni i točni, lako se mogu servisirati, i veoma su pouzdani i izdržljivi. S obzirom da se sad mogu nabaviti samo polovni stari satovi, ima onih satova koji nisu bili kod urara 20 ili 30 godina, ali i dan danas rade i to relativno precizno. 

Ja sam takav jedan sat čak i kupio osobno. Iako je kupljen preko Interneta, čim sam ga navio vidio sam da radi. Kad sam ga odnio kod urara, rekao je da nije podmazivan bar 30 godina. To je bila jedna od rijetkih marki zapadne proizvodnje koja se mogla kupiti za relativno mali novac. Tada su isto bili popularni švicarski satovi Nivada, u toj cjenovnoj klasi. Darwil su više forsirali uvoznici, jer čim je nešto na tržištu i financijski dostupno, ljudi će to kupiti. Em zapadno, em jeftino, em može da se lako kupi, mislim da je to trio fantastiko tih faktora. Izdržljiv, pouzdan i elegantan.

Iz današnje perspektive, mehanički satovi su van vremenski. Dugo opstaju, trajni su, i sve dok se redovno i valjano servisiraju, oni će trajati. Mislim da je taj konkretan brend bio pun pogodak i šteta što nije bio popularniji i na zapadu. S druge strane, ne čudi me što je brend propao, budući da je već od 70-tih godina nastupila klasna revolucija u industriji satova. Pojavljuju se kvarcni satovi, to su satovi na baterije, i mnoge ozbiljne firme su ili propale ili su se prebacile na jeftiniju proizvodnju. Ipak kvarcni mehanizam koji je prostiji i jeftiniji, kad se pokvari može doslovce da se baci i da se kupi novi za relativno mali novac. To je upropastilo mnoge proizvođače mehaničkih satova, što one jake ozbiljne, a što one manje poznate koji su se tada borili na tržištu.

Satovi

Stari satovi i uspomene na njih

Neki stari satovi su još i danas na cijeni, ali uspomene su one koje imaju najveću vrijednost.

Sjećam se svog prvog sata, imao je bijelu podlogu i zlatne detalje, dolazio je u četvrtastoj kutijici tamne boje – crne ili plave boje. To je bila kao kartonska kutijica, u kutijici su bili listovi neki i spužvica ali te papire nisam otvarao i nisam ih gledao, osim toga se ne sjećam vise ničega. 

Sjećam se da je kutija bila plave ili crne boje, tamne je boje bila, bili su unutra neki listovi i spužvica ali nisam otvarao papire te tako ne znam sto je bilo unutra točno.

Stari satovi se tada baš i nisu reklamirali kao što se danas reklamiraju moderni satovi i jedine reklame koje sam ja vidio su bile reklame koje su urari imali kao na posteru i to sam vidio, ali da sam reklamu baš vidio u nekom mediju – to nisam vidio. Po gradu sam viđao natpise, u centru grada u pothodniku, mislim da je bio na slici zlatni sat, ne sjećam se da bi bili natpisi u novinama ili časopisima. 

Kada pričamo o starim uspomenama, razni satovi isplivaju na površinu i sjetimo se raznih satova, svatko vodi svoji priču o Aretti, Omicronu, Raketi. To su satovi koji su vjerojatno bili dostupni našem staležu pa pričamo o njima. Nekada su satovi bili kvalitetni, nisu se kvarili i ljudi su ih dugo nosili. Tako da bi preporučio svaki taj stari sat, kada bi našao negdje lijepi taj sat, ja bi ga sebi kupio da me sjeća na ta vremena.

Nisam čuo nikakve kontroverzne priče kad su stari satovi u pitanju, za te godine kada sam ga ja imao je bilo samo pitanje gdje je kupljen, ali za loše iskustvo nisam baš čuo. Nikada sa niti jedne strane nisam čuo loše priče o starim satovima i sve su to divne uspomene.